Glavni sadržaj
Public Health

Premda se transplantacija organa sve više upotrebljava u liječenju, njezina je primjena i dalje ograničena, najviše zbog manjka dostupnih organa.

Bubreg je organ koji se najčešće presađuje, čime se pomaže pacijentima koji boluju od bubrežne bolesti u uznapredovaloj fazi. Jetra, pluća i srce također se često presađuju. Mogu se presaditi i tanko crijevo i gušterača te se neprestano razvijaju nove vrste transplantacija.

Svi se organi mogu posmrtno darovati, dok živi darivatelji mogu darovati bubreg i dio jetre.

Europska komisija osigurava sredstva za mjere u području tvari ljudskog podrijetla uglavnom u obliku projekata ili zajedničkog djelovanja s nacionalnim tijelima. Te mjere pridonose izvršavanju mandata EU-a za osiguravanje sigurnosti i kvalitete, ali mogu služiti i za promicanje drugih političkih prioriteta, kao što je dostupnost tvari ljudskog podrijetla ili učinkovitost zdravstvenih sustava koji podupiru njihovo darivanje i nabavu.

Europska komisija podupire nacionalna nadležna tijela tako što olakšava razmjenu informacija među njima, među ostalim smjernicama Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC), posebno tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19. Europska komisija planira daljnje mjere kako bi nastavila podupirati sektor organâ, uglavnom u dva područja:

  1. potpora zemljama EU-a i ispunjavanje obveze izvješćivanja utvrđene u Direktivi
  2. potpora sektoru putem bespovratnih sredstava u okviru programa „EU za zdravlje” i financijske potpore stručnim tijelima.
     
Infographic - Organs

Zakonodavstvo

Pravni okvir kojim se određuju standardi transplantacije organa utvrđen je Direktivom 2010/53/EZ ili europskom direktivom o organima.

Tom se direktivom utvrđuju standardi kvalitete i sigurnosti za organe. Njome su obuhvaćeni svi koraci postupka transplantacije: darivanje, pribavljanje, ispitivanje, skladištenje i distribucija.

Kako bi olakšala provedbu tog temeljnog akta, Komisija je u bliskoj suradnji s nacionalnim tijelima u EU-u predložila i donijela Direktivu Komisije 2012/25/EU o utvrđivanju postupaka obavješćivanja za razmjenu, između država članica, ljudskih organa namijenjenih presađivanju.

Prijedlog direktive Komisije o organima bio je popraćen procjenom učinka. Rezolucija 2007/2210, zaključci Vijeća br. 15332/07 SAN o darivanju i transplantaciji organa, Komunikacija Komisije COM(2007) 275 i savjetovanje o darivanju i transplantaciji organa čine temelj postojećeg zakonodavstva.

Smjernice

Europska komisija blisko surađuje sa stručnim tijelima kao što su Vijeće Europe (CoE) i Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) na izradi praktičnih smjernica koje centrima za transplantaciju i organizacijama za pribavljanje pomažu provesti taj obvezujući zakonodavni okvir.

Koordinacija i provedba

Nacionalna nadležna tijela odgovorna su za provedbu zahtjeva utvrđenih zakonodavstvom EU-a. Europska komisija s njima održava redovite sastanke radi lakše komunikacije i razmjene najbolje prakse te radi postizanja dogovora o provedbi direktiva.

Periodična istraživanja koja provode nadležna tijela omogućuju Europskoj komisiji sastavljanje izvješća o trenutačnom statusu provedbe zakonodavstva.

Nacionalna nadležna tijela u EU-u povremeno izdaju izjavu o temi od zajedničkog interesa:

Akcijski plan

Europski Akcijski plan o darivanju i transplantaciji organa (2009. – 2015.): pojačana suradnja među državama članicama pomoć je državama članicama EU-a u rješavanju problema manjka organa, razvoju sustava transplantacije i poboljšanju kvalitete i sigurnosti transplantacijskih proizvoda. Njime je uspostavljen zajednički cilj jačanja nacionalnih aktivnosti u pogledu transplantacije, a bio je i temelj mnogim mjerama koje je financirao EU. Tijekom razdoblja provedbe 2009. 2015. države članice EU-a povećale su aktivnosti za 4600 dodatnih transplantacija godišnje.