Kad je riječ o kremi za zaštitu od sunca, morate se bojati samo da je ne zaboravite nanijeti.
Qasim Chaudhry, predsjednik Znanstvenog odbora za sigurnost potrošača (SCCS) i Ulrike Bernauer, predsjednica radne skupine SCCS-a za nanomaterijale u kozmetičkim proizvodima.
Rizik od obolijevanja od raka kože najbolje se smanjuje zaštitom kože od sunca. Zbog zabrinutosti u pogledu sigurnosti pojedinih sastojaka krema za zaštitu od sunca, a posebice nanočestica – novih sićušnih materijala, posljednjih se godina čuju različita stajališta o rizicima (ne)upotrebe krema za zaštitu od sunca.
Funkcija nanomaterijala kao kozmetičkih sastojaka može biti različita. Mogu služiti kao UV-filtar (titanijev dioksid ili cinkov oksid), pigment (ugljena čađa) ili antimikrobno sredstvo. U Europi je uporaba nanomaterijala u kozmetičkim proizvodima uređena Uredbom (EZ) br. 1223/2009 o kozmetičkim proizvodima, kojom se od Znanstvenog odbora za sigurnost potrošača (SCCS) izričito zahtijeva da 1. ocijeni sigurnost uporabe nanomaterijala u kozmetičkim proizvodima i o tome donese znanstveno mišljenje, te 2. da u suradnji s relevantnim tijelima donese smjernice u pogledu zahtjeva povezanih s podacima i metodologijama testiranja kojima se u obzir uzimaju posebna obilježja nanomaterijala. SCCS evaluira kozmetičke sastojke, uključujući nanomaterijale, kako bi se utvrdilo jesu li sigurni za humanu uporabu, a drugim sigurnosnim pitanjima (npr. onima u području okoliša) bave se druga regulatorna tijela.
SCCS je 2013. objavio mišljenje u kojemu je navedeno da je kao UV-filtar u proizvodima za zaštitu od sunca koji se nanose na zdravu, neoštećenu kožu ili kožu opečenu suncem sigurno upotrebljavati nanočestice titanijeva dioksida s najvećom koncentracijom od 25 % (SCCS/1516/13). Međutim, modifikacija površine nanomaterijala s pomoću drugih sastojaka može dovesti do promjene svojstava tih nanomaterijala, zbog čega mogu nastati brojne inačice nanomaterijala. U pogledu nanočestica titanijeva dioksida koje se nalaze u kremama za zaštitu od sunca, SCCS je zaključio da se inačice koje su posljedica modifikacije površine može smatrati sigurnima. SCCS je nedavno objavio još jedno mišljenje (SCCS/1580/16) u kojemu je procijenjeno je li upotreba nanočestica titanijeva dioksida prevučenih drugim materijalima kao UV-filtra u kozmetičkim proizvodima koji se nanose na kožu sigurna. Zaključeno je da se uporaba nanomaterijala titanijeva dioksida prevučenih utvrđenim količinama triju drugih materijala za premazivanje može smatrati sigurnom i za upotrebu u kozmetičkim proizvodima namijenjenima za primjenu na zdravoj, neoštećenoj koži ili koži opečenoj suncem. Taj se zaključak uglavnom temelji na studijama o prodiranju kroz kožu koje su pokazale da ti nanomaterijali ne prodiru kroz kožu i ne ulaze u tijelo.
S obzirom na to da se stalno pojavljuju novi znanstveni dokazi, SCCS stalno revidira svoja mišljenja. U tijeku je revizija Smjernica o procjeni sigurnosti nanomaterijala u kozmetici (SCCS/1484/12) kako bi se u obzir uzelo znanstveni napredak u području nanotehnologije i nove dostupne metode ispitivanja.
I dok se SCCS suočava s tim izazovima, potrošači mogu biti sigurni da je postupak ocjenjivanja sigurnosti koji su prošli svi nanomaterijali u kozmetičkim proizvodima u Europi najstroži na svijetu. Stoga se, kada je riječ o kremama za zaštitu od sunca, trebate brinuti samo ako ih ne upotrebljavate. Upotreba sredstava za zaštitu od sunca jedan je od dvanaest načina za smanjenje rizika od raka navedenih u Europskom kodeksu protiv raka!
Više informacija
Zdravstveni rizici zasad ne narušavaju vedru budućnost LED svjetala.
Ovo vjerojatno čitate na zaslonu računala, tableta ili mobilnog telefona s LED svjetlima (svjetlećim diodama), i vjerojatno se svakodnevno susrećete s različitim primjenama LED svjetala – u unutarnjoj i vanjskoj rasvjeti, vozilima, na prometnim znakovima te u ukrasnoj rasvjeti. U širokoj su upotrebi zbog svoje energetske učinkovitosti, trajnosti i kompaktnosti, te zato što se ne zagrijavaju. Europska komisija stoga je zatražila od svojeg Znanstvenog odbora za zdravstvene, okolišne i nove rizike (SCHEER) da utvrdi može li ta vrsta rasvjete predstavljati opasnost za ljudsko zdravlje.
LED uređaji emitiraju optičko zračenje koje ne prodire u tijelo, ali bi moglo naštetiti očima i koži ovisno o brojnim varijablama kao što su trajanje izloženosti, valna duljina i jačina svjetlosti. Međutim, studije pokazuju da zračenje LED zaslona televizora, prijenosnih računala, telefona, tableta i igračaka iznosi manje od 10 % najvećeg iznosa sigurnih graničnih vrijednosti koje su postavljene radi zaštite mrežnice od oštećenja. To znači da ono tijekom uobičajene uporabe ne predstavlja rizik za oči.
Uobičajena izloženost optičkom zračenju LED svjetala vjerojatno je zanemariva u usporedbi s onim Sunca. Ostale vrste rasvjete također emitiraju optičko zračenje koje je dio elektromagnetskog spektra.
Starije bi osobe pri gledanju u LED svjetla mogle vidjeti odsjaj i izduženi red točaka ili titranje, a malu bi djecu plavo LED svjetlo moglo zaslijepiti, ali SCHEER je zaključio da nema dokaza da je šira javnost pri uobičajnoj upotrebi LED svjetala u opasnosti od njihovih izravnih štetnih učinaka po zdravlje. No potrebno je provesti još istraživanja, posebice u pogledu učinaka dugoročne izloženost niske razine. Budući da je upotreba LED tehnologije još uvijek u razvoju, SCHEER želi i daljnji nadzor LED svjetala i mogućih zdravstvenih rizika koje ona predstavljaju za širu javnost.
Više pročitajte u novoobjavljenom SCHEER-ovu konačnom mišljenju o sigurnosti LED svjetala, a kako ne biste morali čitati cijeli znanstveni kontekst i objašnjenja, informacije o najvažnijim točkama potražite u sažetku mišljenja i informativnom letku na internetu.
Više informacija